Pogledi
su nam se sreli, i dalje je bio lep i dalje je u meni budio sve što niko nije…Zagrlili
smo se i kada su krenule usne da se spoje…zuuuuuuuuuuu brrrrrrrrrrrr…začuo se
zvuk. Pa je*em mu sunce komšija, zar i danas ne mogu da ovu scenu odsanjam do
kraja?
Da,
uzeo čovek da buši, da lupa od ranog jutra. Svaka čast vama što ste tako
vredni, ali meni je slobodan dan ja bi da spavam.
Razmišljam
da li da izadjem da mu se naje*em svega, ali reko ajde neću pa da kažu
roditelji je nisu vaspitali.
Ništa,
prevrćem se po krevetu, o poljubcu čak ne mogu ni da sanjam očigledno, ali on i
dalje lupa, buši pa ne može čovek čak ni normalno da se razbudi. Ajde da su me
budile ptice, pa i petlu bi oprostila, ali ovo ko da sam prespavala na
gradilištu.
E pa
neću da zatvorim prozor, i neće mi to pokvariti raspoloženje.
Kafa,
muzika…u je*ote nešto se naoblačilo, ma koga šiša.
Idem
da vidim šta radi komšija, mošda mu skuvam i kafu, ali usput ću mu reći da
sledići put bude malo tiši.
Muzika je moja duševna hrana, tako da od
jutros samo slušam ovo, pojačala sam i da komšija čuje…
Danas nemam baš inspiraciju za pisanje, posledica vina i burne noći
Ali zato imam volje da pravim foto-album...
Pogledajte ove fotografije, na kojima tako obične stvari i koje su svuda oko nas, profesionalni fotografi uz neki detalj učine pravim umetničkim delom...
Normal
0
false
false
false
MicrosoftInternetExplorer4
36. stepeni i u hladu, Beograd je vreo, svi traže način da se rashlade…
Vraćam
se sa čvarenja sa Ade Ciganlije, opalile me vrućina po glavi, ne znam gde je
levo...
Ulazim
u autobus, u kome ima jedno 40.stepeni, u tome momentu pažnju mi privlači jak
zvuk nekog zvona i cvrkut ptica. Najpre sam pomislila kako je to zvoni nečiji mobilni
telefon, ali zvono je skroz nebulozno za telefon.
Onda
se malo osvrnem oko sebe i zapazim da je krov autobusa obložen tapatema koje
podsećaju na nebo, zanimljivo prijatno za oči...
Pogledam
opet oko sebe, i primetim da su sedišta
na onom delu gde vam da izvinite ide zadnjica prelepljena slikom trave i cveća.
Šta je ovo kog djavola? Prvo nebo, pa
trava čemu sve ovo?
A zaboravih da vam kažem, da
se onaj čudan zvuk oglašavao na svakoj sledećej stanici, kada se otvore vrata i
čuje se sve dok se ne zatvore.
Da, definitivno to nije bio
zvuk mobilnog telefona. Svi ljudi kao i ja, ko izgubljeni smo se okretalikako bi utvrdili odakle taj zvuk dopire.
Pogledam ja opet ka gore,
kada ugledam na šipci zakačena kartonaska zvona, i to ona zvona koja se
stavljaju na krave, da da, dobro ste pročitali, na krave.
Naravno, ona zvona su i dalje
oglašavala i cvrkut ptica, i onda je bilo “Eureka!”.
Ugledala sam veliki poster,
na kome je bila devojka koja je zatvorila oči, jel mislite da je zbog sunca, e
pa nije zbog sunca, nego zbog uživanja.
Hmmmmm kakvog uživanja? Nemoj
te biti dvosmisleni, to jeste bila reklama, ali ne za kondom sa produženim
užitkom...nego za Milku.
Pitate se za koju Milku? E pa
nije Milka Canić i reklama za “Dobro jutro”, gde bi ona to tako specifično
izgovorila, to je reklama za Milka čokoladu.
Reklama kaže:” Tako dobra,
tako nežna da će te pomisliti da ste tamo…”
Ceo autobus je bio u duhu
toga, dobra reklama je napravljena, a
ljudima zanimljivije dok putuju. Nebo, zvona kojima se krave oglšavaju, cvrkut
ptica, trava, cveće, ljubičasta boja, sve to da bi smo dok putujemo pomislili
da smo tamo negde, u planinskim predelima…
''Jedan
komadić i tamo ste...''
A moj mali brat na to
kaže: ''Ja sam
pojeo hiljadu komadića, pa nikada nisam bio tamo.''
On je uspešan biznismen, oženjen i otac dvoje
dece. Ona je uspešna pevačica, koju bi svi beogradski klubovi voleli da
angažuju. U ovoj dramatičnoj ljubavnoj priči, tako vešto vođenoj da briše
granicu između fikcije i stvarnosti, oslikava se ljubav u doba tranzicije. U
tim vremenima, veza Igora i Une proživljava sva lepa i bolna iskušenja, dok ni
jedno ni drugo nisu još raskrstili sa demonima sopstvene prošlosti... Lemurova ljubav je sinonim za ekstremna osećanja, za radost i bol koja
nam ona prouzrokuju.
I mudrost koju bi ja izdvojila iz ove knjige je:''Dani sreće i radosti su prijatni i pružaju nam mnogo zadovoljstva. Ali dani patnje su ono što nam omogućava naš lični razvoj. Nemojte protraćiti svoju patnju!''
Ivana Kuzmanović-Manje od tri
Glavna junakinja Una odlučuje da prekine višegodišnju
samoću, koja je usledila nakon bolnog razočaranja i iznenadnog prestanka
ljubavne veze. Patnja kroz koju je prošla otkrila joj je nove dubine, a
neograničene mogućnosti pojavile su se kada je nestao strah od bola. Porasla je
Unina sposobnost da daje i prima i zato nije nimalo čudno što je u svoj svet
privukla Filipa, osobu sa vrlinama koje do sada ni kod jednog muškarca nije
otkrila. Najljubavnija ljubavna priča mogla je da počne (doduše ne bez
prepreka) opovrgavajući staro verovanje da su „sve prave ljubavi tužne“.
I mudrost koju bi i iz ove knjige izdvojil je:''Ljubav ne možeš osetiti dokle god se plašiš bola, dok svoju ranjivost ne pretvoriš u snagu, a strah u poverenje!''
Belo i
crno vino, dobri drugovi. Crni je baš namazan i izfoliran, pun je sebe i
narcis. Najbolja drugarica mu je coca-cola, ali ona nije pozvana na žurku, kaže
višak je ipak ona voli sedeljke i dečje rodjendane.
Beli
je fin, dobar on je neko ko ima ukusa i stila...
Koga
još tu vidimo? Tekilu, ima lepo ime, ali neki je ne vole uvek je društvu limuna
i soli, oni su svi kao nešto namrgodjeni glume neko ludilo.
A evo
ga došao je i Pivo, eh koji je to mangup, bole njega uvo za sve njemu je
bitno da dobro izbleji...
Tamo
negde u separeu, gorki list i vodka kao glavne face. On ima keša, vozi dobra
kola i šeta dobre cice, a ona pa šta mislite? Ona je dobra ženska, a i
sponzoruša. Za njihov sto seda wisky koji vodi desetu ribu za večeras,
vodku-djus...
A evo
nam i golubčića, jin-tonik i tekila sun rajz, zaljubljeni par, cmaču se pred
svima...Mogli bi ste da iznajmite sobu...
Polako
pristižu i ostali, evo ga vinjak buntovnik, reklo bi se da je teška
pijandura...
Naravno,
nijedna žurka ne može da prodje bez razuzdane dečurlije ka što su guarana,
energy, burn, svrati tu po neka breskva, narandza ipak su tu da ne misle
da nešto propuštaju i zaostaju...
Možda
nalete i ovi padobranci, rakija, lozovača oni vole da prave frku, pa zato dodje
kisela voda-murija...
Žurka
traje, svi su u transu, atmosfera se zagrejala...
Još da mi je tu šampanjac i Johny Depp, pa da se zajedno sladimo...
Dobro, dobro neću sad da sanjarim, Johny izvini, ali u ovom momentu su sladje od tebe...
Stajale su tu ispred mene, posmatrale me sa onim silnim tačkicama po svom crvenom telu, i kao da kužu ''Pa šta čekaš? Probaj nas...'' Neću da vas probam, nego ću da vas grickam na te nane... Pa ne može to tako, da vas odmah smažem, eh ja hoću da uživam...
Gledaju one mene, gledam ja njih, ali nešto tu fali? Johny? Ma kakav Johny, kada bolje razmislim i nije neki frajer...
Telefon.
Ko li je sad, kog djavola?!
-Halo?
-Ej ćao! Samo te zovem da ti kažem da si slatka hahahhahhaha...
-A jel sam sladja od njih?
-A koga to?
-Pa od jagoda.
-Sa šlagom ili bez?
U je*ote pa šlag...
-Aj čujemo se...tu tu tu tu
Pa da to je falilo, jagode sa šlagom hmmmmmmm
Trčim u kuhinju, nema mleka e šipak. Ne podnosim to mleko, a sad kad mi treba nema ga...
Šta treba da kupim kravu, pa da je pomuzem kad mi zatreba?
Joj koje mučenje, dobro ajde može i sa vodom, ali moram da čekam da se malo stegne...
Polomi i ruke i noge, dok se ne prepustim tom slatkom ukusu...
Je*i ga, neće sigurno doći Johny da me posluži sa njima...
Prepustiću se maštanju neki drugi put, sad moram da idem, čekaju me jagode sa šlagom, e to ja zovem uživanjem...
Jedna, druga, treća... Joj što je ovo dobro, pa Johny šta da ti kažem ne znaš šta propuštaš...
Kompjuter- Svaka čast onom ko ga
izmisli, ali ovih dana baš i ne obavlja sve funkcije kako treba, sunce mu
je*em.
Krene
da zuji, ispušta neke zvuke, jel on to meni pokušava da kaže da danas nije
raspložen za rad? E pa i ja nisam raspoložena za zaje*anciju...
I
obratim se ja njemu i kažem ''kretenu jedan,
šta ti je sad?”
Kada on ko bubica, izgleda da
vredi grdnja…
Dobro,
ajde šta je sad? Opet baguje…Pa dokle
majku mu poljubim…
Sad ću ja reko da mu dam jedan sedativ, pa ima da
radi ko Švajcarski sat...
Evo
ti jedan restart, dupla doza, aha što sad ne zujiš...? I tako virus savldan, kompjuter radi, ali na gurku...
Mobilni telefon- A tek to čudo tehnike, ne bi
baš ljubila onog koga izmisli, jer to čudo znalo je život da mi zagorča.
Aha
kaže ''ubacu sim karticu'', a zašto kog djavola da je ubacujem, kada je već
ubačena. Uredu problem je do telefona
ili do kartice, e pa sad pare za telefon nemam, a kartica je službena nedo ti
Bog da je oštećena.
Ok
idemo na off, da tako se rešava problem...i njemu jedan sedativ ili kao što je
moj kolega izvalio i to rekao korisniku ''skini te poklopac, izvaditi bateriju,
e sad tu dunite malo i protrljajte majcom, e tako još malo...''
Pa da sad ću još i da duvam, da bi moj
telefon radio...
Nema
mrežu...Šta je sad po sredi? Da odem do
WC, proturim glavu kroz prozor zajedno s telefonom, imaće mrežu 100%. Naravno nisam to uradila,
ali pričali mi ljudi da nose i lap-top u WC sa bežičnim internetom, cepa3G siganal samo tako, što nebi i 2G.
Ali
stvarno ne vidim logiku, ej pa čovek greje vodu sa mobilnim telefonom.
Okačio
lik telefon na bojler i kada pozove taj telefon njemu se greje voda, na koju
foru?
Nevredi, sve se vrti oko tog
WC moraću tamo da
hvatam signal.
Automat za kafu- Naravno, na poslu sam pripila
mi se kafa, ali moraću ovu iz automata.
I
tako krenem ja da ubacujem novačanicu, kada on šipak, neće...
Ko
koga ovde zaje*ava?
Inače
on voli da guta one novčanice, koje su ispresovane da nisu ni malo izgužvane, e
pa baš takvu i imam, ali neće povraća je...
Pa šta
hoćeš da ti je pošećerim, možda?
Danas
se baš zainatio, neće nju...
Kad
eto prilazi kolega, i udari ga tri puta, proguta pare i eto meni kafe...
Aha,
znači na taj mehanizam radi?
Pa ja
ne znam šta je sa ovim uredjajima? Vole
da ih psuješ,
udaraš, ko mazohisti...Izvini te, ali ja sam protiv nasilja...
Kišobran- Dobro nije tehnički uredjaj,
ali ovih dan je najpotrebniji...
Odlično,
zašti ti te od kiše...Dobo ajde, ne kažem imala sam i one kineske koje mi je vetar
oduvao koliko je to recimo kvalitetno, ali to čuveno dugmence koje jednim pritiskom
prsta otvara kišobran, e pa meni se to nije desilo. Pritiskala sam ga pet puta,
sa svih svojih deset prstiju, psovala i Kineze i Arape, ko god da mi je ovo prodao...
Mislim,
lepo su trebali da napišu upudstvo “u slučaju da kišobran ne možete otvoriti
pritiskom na dugme, poželjno bi bilo da ga onda tresnete o neko drvo ili banderu,
100% se otvara...Made in Chine”
Da li bi ste se vratili u vreme kada se slušao gramofon ili u vreme kaseta?
Dobro za vreme gramafona još nisam bila rodjena, ali sam imala neki radio koji je preko imao gramafon i pritom mama je čuvala gramafonske ploče grupe ABBA,Djordje Balaševići neke Starogradske pesme.Ali nažalost pokvario se, a i nestao je iz upotrebe.
E onda naravno usledile su kasete. Imala sam ih gomilu do juče čuvala, sad skupljaju prašinu na tavanu Po meni to i nije bilo tako loše vreme, ali razume se 21.vek je, tehnologija je uznapredovala.
Dok su moji drugari već imali uredjaje sa cd plejerom, a neki i kompjutere, ja sam još uvek slušala kasete Jer tada je bio luksuz imati sve to, pa sam ja i dalje malčice zaostajala, čak sam ljude morala da molim da mi pesme presnimavaju na kasete, jer to je bio jedini vid mog slušanja muzike Ali nisam se žalila, i onako sam uvek volela da se izdvajam iz mase, i da to što tada nije moderno po meni budeEh te kasete...Prošlost su, ali naravno ne žalim se ni na savremenost. Sada nam je sve dostupno samo jednim klikom
Youtube nam omogućava da osim što slušamo, možemo i da gledamo, postoji gomilu sajtova za skidanje muzike koju poželiš, pa čak i te koja se nekada slušala na gramafonuBaš sam otkrila neki sajt gde ima Jukebox, muzika od 1950 do 1990, klikneš na godinu koju želiš i on ti otvori top 20 najvećih hitova u toj godini, skroz dobro
Pošto su i kasete izumrele, pojavom cd-ova i uredaja preko kojih se isti i slušaju, neko se našao pametan i iskoristio traku iz kasete za nešto kreativnije, kao npr. portret Michael Jackson
Što se muzike tiče, naravno i ona se dosta promenila. Sada su popularni Grandovci, takodje house muzika gde udaraju jaki basevi i naravno još mnoštvo drugih kompozicija. Mada ja ponekad volim da se vratim u staro vreme i slušam nešto starije, što moja generacija baš i ne preferira. Pa evo pronašla sam pesmu koja je uradjena u dve verzije, prosudiće te sami koja je bolja ali po mnei obe, s tim što u poslednje vreme slušam stariju verziju, u stilu 60'
Sledi u stilu 60'...
Sada moderna verzija...
Obe pesme su dobre na svoj način, naravno zavisi kome će šta više prijati
I za kraj crnac nekada slušan, crnac koji se sad sluša Obe pesme obožavam...